Službeni glasnik BiH, broj 28/24

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 21. marta 2024. godine u predmetu broj U-31/22, rješavajući zahtjev 11 članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 19. stav (1) tačka a) i čl. 57. stav (2) tačka a) i 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14 i 47/23), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev 11 članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti člana 30. stav (5), člana 52. stav (3), člana 54. stav (2) i člana 129. stav (2) Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 79/14, 81/15, 97/15, 78/19, 26/20, 53/22 i 59/23) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Jedanaest članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijelo je 7. novembra 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 30. stav (5), člana 52. stav (3), člana 54. stav (2) i člana 129. stav (2) Poslovnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 79/14, 81/15, 97/15 i 53/22; u daljnjem tekstu: Poslovnik).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (2) Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predstavnički dom) zatraženo je 12. januara 2023. godine da dostavi odgovor na zahtjev u roku od 30 dana od prijema dopisa.

3. Predstavnički dom je 23. februara 2023. godine dostavio odgovor na zahtjev.

III. Zahtjevi i odgovori na zahtjeve

a) Navodi iz zahtjeva

4. Podnosioci zahtjeva smatraju da odredbe člana 30. stav (5), člana 52. stav (3), člana 54. stav (2) i člana 129. stav (2) Poslovnika nisu u skladu sa čl. II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu Evropska konvencija), članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, kao i sa čl. 2, 25. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te članom 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. U pogledu dopustivosti zahtjeva podnosioci zahtjeva su naveli da Poslovnik "ima specifičnu ustavnu prirodu koja proizlazi direktno iz Ustava Bosne i Hercegovine". Zbog toga, podnosioci zahtjeva smatraju da se Poslovnik može smatrati sui generis "zakonom" u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji nadležnost Ustavnog suda da odlučuje o ustavnosti osporenih odredbi. Također, podnosioci zahtjeva smatraju da može doći do "spora između institucija Bosne i Hercegovine", koji bi Ustavni sud bio nadležan da riješi, zbog činjenice da je izbor rukovodstva komisija i način odlučivanja zasnovan na diskriminatornim osnovima.

6. Podnosioci zahtjeva smatraju da je osporenim odredbama ustanovljena diskriminacija na osnovu etničke pripadnosti članova Predstavničkog doma, koji se izjašnjavaju kao pripadnici grupe Ostalih. U tom pogledu navode da pripadnicima grupe Ostalih nije uskraćeno pravo participirati u političkom procesu jer im je omogućeno da budu birani u Predstavnički dom i da budu članovi komisija. Međutim, smatraju da su osporenim odredbama njihova prava umanjena jer im je onemogućeno da na jednak način koriste svoja prava i obaveze iz Poslovnika, odnosno da pripadnici konstitutivnih naroda imaju veća prava od pripadnika grupe Ostalih. U tom pogledu, podnosioci zahtjeva ističu da iz odredbi člana 30. stav (5) i člana 52. stav (3) Poslovnika izričito proizlazi nemogućnost imenovanja zastupnika koji se izjašnjavaju kao pripadnici grupe Ostalih kao predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg komisija. Zbog toga, kako navode, tokom jednog mandata Predstavničkog doma članovi koji su pripadnici grupe Ostalih su isključeni iz rukovodstva svih stalnih, privremenih i zajedničkih komisija, zbog čega smatraju da se radi o diskriminaciji "širokih razmjera". Također, podnosioci zahtjeva ukazuju da je odredbama člana 54. stav (2) i člana 129. stav (2) Poslovnika ustanovljeno da prilikom odlučivanja u zajedničkim komisijama glasovi članova koji su pripadnici grupe Ostalih vrijede manje od glasova članova koji su pripadnici konstitutivnih naroda. Prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, osporene odredbe propisuju da u praksi, u određenim slučajevima kada je potrebno pozitivno mišljenje neke od zajedničkih komisija ili kroz usaglašavanje različitih tekstova prijedloga zakona, nije moguće donijeti zakon bez barem jednog glasa članova iz svakog od konstitutivnih naroda, dok se ne propisuje da je potreban i najmanje jedan glas članova iz grupe Ostalih.

7. Prema ocjeni podnosilaca zahtjeva, osporene odredbe nemaju objektivno i razumno opravdanje. U vezi s položajem pripadnika Ostalih u Bosni i Hercegovini podnosioci zahtjeva su se pozvali na odluku Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine [VV] (presuda od 22. decembra 2009. godine, predstavke br. 27996/06 i 34836/06, tačka 55). Zatim su ukazali da je Evropski sud istakao da nikakva razlika u tretmanu, koja je zasnovana isključivo ili u odlučujućoj mjeri na etničkom porijeklu, ne može biti objektivno opravdana u savremenom demokratskom društvu izgrađenom na načelima pluralizma i poštovanja različitih kultura. Također su naveli da nije sporno da je u multietničkoj državi kao što je Bosna i Hercegovina razumno i opravdano osigurati da svaki organ vlasti odražava takav karakter društva. Međutim, smatraju da osporene odredbe koje su zasnovane na etničkoj pripadnosti, odnosno neizjašnjavanju o toj pripadnosti predstavljaju neproporcionalan odgovor za postizanje tog cilja. Osim toga, smatraju da su odredbe Poslovnika "značajno restriktivnije od Ustava Bosne i Hercegovine" jer su u Ustavu Bosne i Hercegovine restrikcije prema pripadnicima grupe Ostalih propisane isključivo u odnosu na Dom naroda i rukovodstvo Predstavničkog doma, ali ne i po pitanju članstva u rukovodstvu komisija ili pak vrijednosti glasa u odnosu na ostale članove Predstavničkog doma.

2. Odgovor na zahtjev

8. Predstavnički dom je naveo da je Ustavnopravna komisija razmatrala zahtjev za ocjenu ustavnosti i da je nakon rasprave konstatirala da je Poslovnik u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.

IV. Relevantni propisi

a) Relevantni propisi koji se odnose na ustavni osnov i postupak donošenja

9. U Ustavu BiH relevantne odredbe glase:

PREAMBULA

[…]

Ubijeđeni da demokratski organi vlasti i pravične procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralističkog društva,

[…]

Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine:

Član I stav 2.

Bosna i Hercegovina

2. Demokratska načela

Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

Član II stav 2.

Ljudska prava i osnovne slobode

2. Međunarodni standardi

Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

Član IV
Parlamentarna skupština

Parlamentarna skupština ima dva doma: Dom naroda i Predstavnički dom.

1. Dom naroda

Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (uključujući pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba).

[…]

b) Devet članova Doma naroda sačinjava kvorum, pod uslovom da su prisutna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska delegata.

2. Predstavnički dom

Predstavnički dom se sastoji od 42 člana, od kojih se dvije trećine biraju sa teritorije Federacije, a jedna trećina sa teritorije Republike Srpske.

[…]

3. Procedura

[…]

b) Svaki dom će većinom glasova usvojiti svoj poslovnik o radu i izabrati među svojim članovima jednog Srbina, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata za predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg, s tim da će mjesto predsjedavajućeg rotirati između ova tri lica.

c) Sve zakonodavne odluke moraju biti odobrene od strane oba doma.

d) Sve odluke u oba doma donose se većinom glasova onih koji su prisutni i glasaju. Delegati i članovi će ulagati najveće napore kako bi većina uključivala najmanje jednu trećinu glasova delegata ili članova sa teritorije svakog entiteta. Ukoliko većina ne uključuje jednu trećinu glasova delegata ili članova sa teritorije svakog entiteta, predsjedavajući i njegovi zamjenici će, radeći kao komisija, nastojati da u roku od tri dana od glasanja postignu saglasnost. Ukoliko ta nastojanja ne uspiju, odluke će se donijeti većinom onih koji su prisutni i glasaju, pod uslovom da glasovi protiv ne uključuju dvije trećine, ili više, delegata ili članova izabranih iz svakog entiteta.

e) Predložena odluka Parlamentarne skupštine može biti proglašena destruktivnom po vitalni interes bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda većinom glasova iz redova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata izabranih u skladu sa stavom 1, tačka (a). Za donošenje takve odluke biće potrebna saglasnost Doma naroda, izglasana od strane većine bošnjačkih, većine hrvatskih i većine srpskih delegata koji su prisutni i glasaju.

f) Kada većina bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata stavi primjedbu na pozivanje na tačku (e), predsjedavajući Doma naroda će odmah sazvati Zajedničku komisiju, koja se sastoji od tri delegata, od kojih je svaki izabran iz redova bošnjačkih, hrvatskih i srpskih delegata, u cilju razrješenja tog pitanja. Ukoliko to Komisija ne uspije u roku od pet dana, predmet se upućuje Ustavnom sudu koji će po hitnom postupku preispitati proceduralnu ispravnost slučaja.

[…]

4. Ovlaštenja

Parlamentarna skupština je nadležna za:

a) Donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine po ovom Ustavu.

b) Odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i za međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine.

c) Odobravanje budžeta za institucije Bosne i Hercegovine.

d) Odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora.

e) Ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njene dužnosti, ili koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom entiteta.

10. Poslovnik Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 79/14, 81/15, 97/15, 78/19, 26/20, 53/22 i 59/23). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 7. st. (1) i (2)
(Učešće u radu)

(1) Poslanik ima prava i dužnosti utvrđene Ustavom BiH, zakonom, odlukom, Kodeksom ponašanja poslanika i delegata u Parlamentarnoj skupštini BiH (u daljnjem tekstu: Kodeks) i ovim poslovnikom.

(2) Poslanik ima pravo i dužnost prisustvovati sjednici Doma i sjednici komisija Doma čiji je član. On učestvuje u njihovom radu i angažira se na pronalaženju rješenja i donošenju odluka kojima se osigurava izvršavanje ustavnih nadležnosti institucija BiH.

Član 27.
(Dužnosti predsjedavajućeg Doma)

(1) Predsjedavajući Doma:

a) predstavlja Dom;

b) učestvuje u pripremi, saziva i predsjedava sjednicom Doma;

c) učestvuje u pripremi, saziva i predsjedava sjednicom Kolegija Doma;

d) inicira raspravu o pitanjima iz nadležnosti Doma;

e) usmjerava raspravu, daje riječ učesnicima u raspravi i oduzima je prema ovom poslovniku;

f) ograničava trajanje rasprave u vezi s jednim ili više pitanja, ako je potrebno, kako bi se osiguralo razmatranje usvojenog dnevnog reda u cjelini;

g) preduzima sve potrebne mjere kako bi se osigurala mirna i uredna rasprava, uključujući i odgađanja za kraći vremenski period;

h) brine o dosljednoj primjeni ovog poslovnika;

i) zadužen je za primjenu principa javnosti rada Doma i komisija Doma;

j) stvara pretpostavke za potpuno ostvarivanje prava i obavljanje dužnosti poslanika u okviru nadležnosti Doma;

k) potpisuje zakone i druge akte koje Dom usvoji;

l) daje uputstva sekretaru Doma u vezi s obavljanjem zadataka i dužnosti;

m) obavlja druge dužnosti u skladu s odlukama Doma.

(2) U obavljanju pomenutih dužnosti, predsjedavajući Doma konsultira se sa zamjenicima predsjedavajućeg.

(3) U slučaju spriječenosti predsjedavajućeg Doma, dužnost predsjedavajućeg Doma preuzima prvi zamjenik predsjedavajućeg Doma, a u njegovom odsustvu drugi zamjenik predsjedavajućeg Doma.

Član 28.
(Osnivanje komisija)

Dom osniva stalne i privremene komisije Doma i, zajedno s Domom naroda, zajedničke stalne i privremene komisije oba doma Parlamentarne skupštine BiH.

Član 29. stav (1)
(Privremene komisije Doma)

(1) Dom svojim zaključkom može, na prijedlog poslanika ili kluba poslanika, osnovati privremene komisije Doma ili, na prijedlog Doma naroda, privremene zajedničke komisije:

a) komisije za izvršenje ili pripremanje određenog akta ili pitanja;

b) istražne komisije.

Član 30. st. (1), (2) i (5)
(Imenovanje članova komisija)

(1) Dom imenuje članove komisije. Imenovanje mora biti u skladu s raspodjelom mjesta u Domu.

(2) Stalne komisije imaju devet članova, dok privremene komisije Doma mogu imati do devet članova. Komisije se popunjavaju proporcionalno veličini klubova poslanika u Domu, od kojih su dvije trećine članova izabrane s teritorije Federacije BiH, a jedna trećina s teritorije Republike Srpske.

(5) Komisije među svojim članovima biraju predsjedavajućeg, te prvog i drugog zamjenika predsjedavajućeg. Oni se biraju iz tri konstitutivna naroda.

Član 33.
(Organiziranje rada komisije)

Predsjedavajući komisije, u saradnji s njenim sekretarom, organizira rad komisije. Predsjedavajući komisije ima ista ovlaštenja i kompetencije kao predsjedavajući Doma, primijenjeno na postupke i rasprave u komisiji.

Član 34. stav (1)
(Prvi i drugi zamjenik predsjedavajućeg komisije)

(1) Ako predsjedavajući komisije ne prisustvuje sjednici komisije, dužnost predsjedavajućeg obavlja prvi zamjenik predsjedavajućeg. Ako prvi zamjenik predsjedavajućeg ne prisustvuje sjednici komisije, dužnost predsjedavajućeg obavlja drugi zamjenik predsjedavajućeg.

Član 35. st. (1) i (3)
(Sazivanje sjednica komisije)

(1) Sjednicu komisije saziva predsjedavajući komisije na vlastitu inicijativu i na prijedlog Kolegija Doma i Kolegija u proširenom sastavu, zamjenika predsjedavajućeg te komisije ili najmanje jedne trećine članova komisije kao i u slučaju iz člana 34. stav (1) ovog poslovnika.

(3) Ako predsjedavajući komisije ne sazove sjednicu kada se to od njega zatraži, sjednicu saziva jedan od zamjenika predsjedavajućeg komisije.

Član 39.
(Ovlaštenja komisije)

Komisija može:

a) provesti javna ili zatvorena saslušanja samostalno ili s drugim nadležnim komisijama;

b) pozivati i saslušati svjedoke iz bilo koje institucije u Bosni i Hercegovini i može od njih zahtijevati da odgovore na sva ispitivanja i iznesu sve činjenice i informacije, kao i one koje predstavljaju tajni podatak;

c) pokrenuti pitanje odgovornosti za neodazivanje pozivu komisije, davanje lažnih ili netačnih izjava komisiji pod zakletvom;

d) zahtijevati izvještaj od bilo kojeg izabranog i imenovanog zvaničnika, službenika ili institucije;

e) zahtijevati pomoć revizora;

f) zatražiti pomoć nezavisnih stručnjaka van institucija u Bosni i Hercegovini.

Član 42.
(Procedure)

U slučajevima koji nisu posebno regulirani ovim poslovnikom, procedure u komisijama prate osnovne odredbe o zakonodavnim aktivnostima.

Odjeljak D. Stalne komisije Doma

Član 43.
(Stalne komisije)

Dom ima sljedeće stalne komisije:

a) Ustavnopravnu komisiju;

b) Komisiju za vanjske poslove;

c) Komisiju za vanjsku trgovinu i carine;

d) Komisiju za finansije i budžet;

e) Komisiju za saobraćaj i komunikacije;

f) Komisiju za ostvarivanje ravnopravnosti spolova;

g) Komisija za borbu protiv korupcije i kleptokratije;

h) Komisiju za pripremu izbora Vijeća ministara BiH.

Odjeljak E. Zajedničke komisije oba doma Parlamentarne skupštine BiH

Član 52. st. (1) i (3)
(Sastav i konstituiranje zajedničkih komisija oba doma

Parlamentarne skupštine BiH)

(1) Zajednička komisija oba doma Parlamentarne skupštine BiH (u daljnjem tekstu: zajednička komisija) ima 12 članova, od kojih se šest bira iz Doma a šest iz Doma naroda, s tim da se dvije trećine članova biraju s teritorije Federacije BiH, a jedna trećina s teritorije Republike Srpske.

(3) Zajednička komisija među svojim članovima bira predsjedavajućeg, te prvog i drugog zamjenika predsjedavajućeg, koji se biraju iz tri konstitutivna naroda. Predsjedavajući i prvi zamjenik predsjedavajućeg ne mogu biti članovi istog doma.

Član 54.
(Kvorum i odlučivanje)

(1) Kvorum za rad zajedničke komisije čini sedam članova komisije, od čega je najmanje polovina članova komisije iz svakog doma.

(2) Zajednička komisija odlučuje prostom većinom glasova onih koji su prisutni i koji glasaju, uz uslov da ta većina uključuje najmanje jednu trećinu članova svakog doma koji su prisutni i koji glasaju i jednog predstavnika iz svakog konstitutivnog naroda, čiji je najmanje jedan predstavnik prisutan i glasa. Izuzetno od ove odredbe, kada Zajednička komisija za administrativne poslove donosi konačne odluke, primjenjuje odredbe iz čl. 85. i 86. ovog poslovnika.

Član 55.
(Mišljenja, prijedlozi i izvještaji zajedničkih komisija)

(1) Zajedničke komisije domovima daju mišljenja, podnose prijedloge i izvještaje i obavljaju i druge poslove kako je propisano poslovnicima oba doma. Zajedničke komisije odlučuju i o pitanjima koja im domovi prenesu u nadležnost, s tim što se na zajedničke komisije ne može prenijeti nadležnost za usvajanje zakona.

(2) Domovi svojim zaključkom mogu, na prijedlog poslanika, delegata i klubova poslanika i klubova naroda, osnovati privremene zajedničke komisije, radi praćenja, razmatranja i istraživanja specifičnih pitanja, kao i za pripremu i prezentiranje prijedloga za usvajanje zakona ili drugih akata iz nadležnosti oba doma.

Član 57. stav (1)
(Primjena odredbi poslovnika domova na zajedničke komisije)

(1) Zajednička komisija primjenjuje u svom radu ostale opće odredbe poslovnika domova o radu komisija.

Odjeljak F. Stalne zajedničke komisije

Član 58.
(Stalne zajedničke komisije)

Domovi imaju sljedeće stalne zajedničke komisije:

a) Zajedničku komisiju za odbranu i sigurnost BiH;

b) Zajedničku komisiju za nadzor nad radom Obavještajno-sigurnosne agencije BiH;

c) Zajedničku komisiju za ekonomske reforme i razvoj;

d) Zajedničku komisiju za evropske integracije,

e) Zajedničku komisiju za administrativne poslove;

f) Zajedničku komisiju za ljudska prava.

Član 128.
(Zajednička komisija za usaglašavanje)

(1) Kada se prijedlog zakona ili drugog akta koji treba da usvoje oba doma, usvoji prvo u Domu, predsjedavajući Doma dostavlja ga Domu naroda u roku od tri dana.

(2) Ako tekst koji je usvojio Dom nije identičan tekstu usvojenom u Domu naroda, predsjedavajući Doma odmah obavještava Dom naroda, kako bi se na narednoj sjednici Doma osnovala zajednička komisija za usaglašavanje teksta.

(3) Prvu sjednicu zajedničke komisije za usaglašavanje sazivaju sekretari oba doma Parlamentarne skupštine BiH u roku od sedam dana od dana imenovanja članova zajedničke komisije za usaglašavanje.

Član 129.
(Usaglašavanje)

(1) Zajednička komisija za usaglašavanje ima šest članova, po tri iz svakog doma.

(2) Zajednička komisija za usaglašavanje nastoji postići dogovor o identičnom tekstu. Za postizanje dogovora neophodna je većina glasova svih članova zajedničke komisije za usaglašavanje i u toj većini zastupljenost sva tri konstitutivna naroda, kao i većina iz svakog doma.

(3) Zajednička komisija za usaglašavanje dostavlja izvještaj o usaglašavanju u roku od 10 dana od dana održavanja prve sjednice.

(4) Ako jedan od domova ne usvoji izvještaj zajedničke komisije za usaglašavanje, prijedlog zakona smatra se odbijenim.

(5) Ako oba doma ne usvoje negativan izvještaj zajedničke komisije za usaglašavanje, prijedlog zakona dostavlja se zajedničkoj komisiji za usaglašavanje radi izrade novog izvještaja, u skladu sa smjernicama domova.

V. Dopustivost

11. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbi čl. IV/2. i VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine:

12. Član IV/2. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Predstavnički dom se sastoji od 42 člana, od kojih se dvije trećine biraju sa teritorije Federacije, a jedna trećina sa teritorije Republike Srpske.

13. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

3. Jurisdikcija

Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.

a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:

[…]

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

14. Član 19. tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:

Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

15. Imajući u vidu odredbe čl. IV/2. i VI/3.a) Ustava BiH, Ustavni sud konstatira da je zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio ovlašteni subjekt. Naime, Predstavnički dom sastoji se od 42 člana, pa 11 članova, koliko je podnijelo zahtjev, čine najmanje jednu četvrtinu od ukupnog broja članova u smislu člana VI/3.a) stav 2. Ustava BiH.

16. Nakon što je utvrđeno da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt, Ustavni će sud utvrditi ulaze li pitanja koja se zahtjevom pokreću u nadležnost Ustavnog suda kako je to propisano članom VI/3.a) Ustava BiH. U vezi s pitanjem nadležnosti, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na dva pitanja: (1) postoji li nadležnost Ustavnog suda da odlučuje o odredbama Poslovnika kao pravnog akta i (2) postoji li nadležnost Suda da ocjenjuje ustavnost osporenih odredbi.

1. Nadležnost za odlučivanje o Poslovniku

17. Ustavni sud ukazuje da je članom VI/3.a) alineja 2. Ustava Bosne i Hercegovine data nadležnost Ustavnom sudu u pogledu kontrole ustavnosti odredbi ustava ili zakona jednog entiteta, dok se državni zakoni i akti niže pravne snage ne spominju u navedenoj ustavnoj odredbi. U vezi s ovim pitanjem Ustavni sud naglašava da, iako odredba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine ne predviđa eksplicitnu nadležnost Ustavnog suda za ocjenjivanje ustavnosti zakona ili odredbi zakona Bosne i Hercegovine, obim nadležnosti Ustavnog suda, kako je predviđeno Ustavom Bosne i Hercegovine, svakako sadrži i ovu nadležnost. Stav Ustavnog suda u ovakvim slučajevima u njegovoj dosadašnjoj praksi jasno ukazuje da je Ustavni sud mjerodavan da ocjenjuje ustavnost zakona, odnosno pojedinih odredbi zakona Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-13/09 od 30. januara 2010. godine, tačka 21, s daljnjim referencama, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 51/10).

18. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi pravnu prirodu Poslovnika. Ustavni sud zapaža da je u članu IV/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine propisano: "Svaki dom će većinom glasova usvojiti svoj poslovnik […]." Dakle, nadležnost domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlamentarna skupština) da većinom glasova donose svoj poslovnik proistječe direktno iz Ustava Bosne i Hercegovine, što znači da poslovnici domova Parlamentarne skupštine imaju specifičnu ustavnu poziciju i posebnu ustavnu prirodu. Tim pravnim aktima se, između ostalog, uređuje unutrašnja organizacija i način rada, te postupak u kojem se donose zakoni i drugi propisi iz nadležnosti Parlamentarne skupštine, uključujući i postupak usaglašavanja tekstova zakona i drugih propisa. Osim toga, ovakvim pravnim aktima se propisuje početak obavljanja zastupničke/delegatske dužnosti, ostvarivanje prava i dužnosti zastupnika/delegata, prava i dužnosti predsjednika i potpredsjednika domova. Također se uređuje i djelokrug, sastav i način rada radnih tijela, odnosno komisija, javnost rada i sl. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je predmet ustavnosudske ocjene, u konkretnom slučaju, propis koji mora u proceduralnom i materijalnopravnom smislu biti saglasan s Ustavom Bosne i Hercegovine. Prema tome, Ustavni sud smatra da Poslovnik, s obzirom na propisani način donošenja i predmet uređenja, predstavlja sui generis propis koji ima pravnu snagu "zakona" u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je Ustavni sud u smislu odredbe člana VI/3.a) Ustava BiH mjerodavan ocjenjivati njegovu ustavnost, odnosno ustavnost pojedinih njegovih odredbi.

2. Nadležnost za odlučivanje o osporenim odredbama

19. Podnosioci zahtjeva ističu da osporene odredbe člana 30. stav (5), člana 52. stav (3), člana 54. stav (2) i člana 129. stav (2) Poslovnika nisu u skladu sa čl. II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, kao i sa čl. 2, 25. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Suština argumenata podnosilaca zahtjeva odnosi se na tvrdnje da su osporene odredbe diskriminirajuće prema članovima Predstavničkog doma koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici nekog od konstitutivnih naroda jer onemogućavaju njihov izbor u rukovodstva komisija i jer nemaju jednaka prava pri glasanju u zajedničkim komisijama.

20. Dakle, zahtjevom za ocjenu ustavnosti se ukazuje na nesaglasnost osporenih odredbi s odredbama Evropske konvencije i drugih međunarodnih sporazuma koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Međutim, Ustavni sud ponavlja da odredbe o donošenju poslovnika domova proistječu direktno iz Ustava Bosne i Hercegovine i da imaju specifičnu ustavnu poziciju i posebnu ustavnu prirodu. Zbog takve ustavnopravne pozicije koja proizlazi neposredno iz Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud naglašava da se ne mogu primijeniti zaključci iz odluke Ustavnog suda iz predmeta broj U-14/12 kojom je pokrenuto pitanje isključenja u odnosu na kandidaturu "Ostalih" za izbor predsjednika i potpredsjednika entiteta, koje je ustanovljeno osporenim odredbama ustava entiteta i koje odredbe kao takve slijedi Izborni zakon (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj U-14/12 od 26. marta 2015. godine, tačka 44, dostupna na www.ustavnisud.ba).

21. Prema tome, Ustavni sud prvo mora odgovoriti na pitanje korespondiraju li osporene odredbe s odredbama Ustava BiH. Takav pristup Ustavni sud je slijedio u Odluci o dopustivosti broj U-13/05 od 26. maja 2006. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenom predmetu osporavala se ustavnost odredbi Izbornog zakona BiH kojima je propisan izbor članova Predsjedništva BiH. U vezi s tim, Ustavni sud je u tački 10. Odluke broj U-13/05 naveo sljedeće:

"Stoga, iako se u konkretnom slučaju ne traži ispitivanje usklađenosti odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, već odredbe Izbornog zakona, ne može se preći preko toga da pobijana odredba Izbornog zakona, de facto, u potpunosti proizlazi iz odredbi člana V Ustava Bosne i Hercegovine, što otklanja sumnju u njenu neustavnost, zbog čega Ustavni sud nema nadležnost za odlučivanje, jer bi, u stvari, ispitivao usklađenost ustavne odredbe s odredbama međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima, a prije toga je već zauzeo stav da međunarodni dokumenti, tj. Evropska konvencija, ne mogu imati superiorniji status u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine […]."

22. Dakle, Ustavni sud smatra važnim podsjetiti na dva načela koja su relevantna u kontekstu ovog predmeta. Prvo, Ustavni sud podsjeća da prema članu II/2. Ustava, kako ga sam Sud dosljedno tumači, Evropska konvencija ima prioritet u odnosu na sve druge zakone i direktno se primjenjuje u Bosni i Hercegovini (vidi, između ostalog, odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-1812/07 od 11. novembra 2009. godine, tačka 40, i broj U-14/22 od 26. maja 2022. godine, tačka 32, dostupne na www.ustavnisud.ba). Drugo, bitno je naglasiti da je, odlučujući o mogućem konfliktu između domaćeg i međunarodnog prava, odnosno konfliktu između ustavnih odredbi i prava iz Evropske konvencije i dodatnih sporazuma o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud zaključio da odredbe Evropske konvencije i drugih međunarodnih sporazuma nemaju prednost nad odredbama Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, Ustavni sud je obrazložio da prava iz Evropske konvencije ne mogu imati superiorniji status u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine jer je Evropska konvencija kao međunarodni dokument stupila na snagu na osnovu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U-5/04 od 27. januara 2006. godine, tačka 14, dostupna na www.ustavnisud.ba).

23. Sumirajući navedenu praksu, Ustavni sud naglašava da je bitno utvrditi da li, u slučajevima u kojima se to može postaviti kao sporno pitanje, osporene odredbe doslovno ili suštinski korespondiraju odredbama Ustava BiH. Kada osporene odredbe doslovno ili suštinski korespondiraju odredbama Ustava, Ustavni sud, na osnovu već navedenog načela da odredbe Evropske konvencije ili dodatnih sporazuma o ljudskim pravima ne mogu imati superiorniji status u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine, nema nadležnost da ispituje jesu li takve odredbe u skladu sa standardima ljudskih prava prema praksi Evropskog suda na koju se ukazuje u zahtjevu.

24. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se zahtjevom suštinski osporavaju dijelovi dvije grupe odredbi, i to: a) odredbe člana 30. stav (5) i člana 52. stav (3) Poslovnika koje se odnose na izbor u rukovodstva komisija i b) odredbe člana 54. stav (2) i člana 129. stav (2) Poslovnika koje se odnose na način glasanja u zajedničkim komisijama. Prema tome, Ustavni sud će u nastavku obrazloženja ispitati korespondiraju li navedene odredbe doslovno ili suštinski s relevantnim odredbama Ustava BiH.

a) U odnosu na odredbe koje se odnose na izbor u rukovodstva komisija

25. Osporene odredbe člana 30. stav (5) i člana 52. stav (3) Poslovnika koje će Ustavni sud ispitati glase:

Član 30. stav (5)
(Imenovanje članova komisija)

(5) Komisije među svojim članovima biraju predsjedavajućeg, te prvog i drugog zamjenika predsjedavajućeg. Oni se biraju iz tri konstitutivna naroda.

Član 52. stav (3)
(Sastav i konstituiranje zajedničkih komisija oba doma

Parlamentarne skupštine BiH)

(3) Zajednička komisija među svojim članovima bira predsjedavajućeg, te prvog i drugog zamjenika predsjedavajućeg, koji se biraju iz tri konstitutivna naroda. […]

26. Ustavni sud smatra da je neophodno utvrditi da li sadržaj osporenih odredbi korespondira s odredbama člana IV/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koje glase:

Član IV
Parlamentarna skupština

Parlamentarna skupština ima dva doma: Dom naroda i Predstavnički dom.

3. Procedura

[…]

b) Svaki dom će većinom glasova usvojiti svoj poslovnik o radu i izabrati među svojim članovima jednog Srbina, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata za predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg, s tim da će mjesto predsjedavajućeg rotirati između ova tri lica.

27. Ustavni sud najprije zapaža da komisije u Predstavničkom domu, kao i zajedničke komisije služe kako bi taj dom mogao jednostavnije, brže i profesionalnije odlučivati o pitanjima iz svoje nadležnosti, naročito o onima koja se odnose na pripremu, predlaganje i razmatranje tačaka dnevnog reda sjednica Predstavničkog doma. Ustavni sud dalje zapaža da je u takvom procesu, u skladu sa članom 33. Poslovnika, uloga predsjedavajućeg komisija, u suštini, jednaka ulozi predsjedavajućeg Predstavničkog doma, s obzirom na to da je propisano da ima ista ovlaštenja i kompetencije kao predsjedavajući Predstavničkog doma na postupke i rasprave u komisiji. Naime, ovlaštenja i kompetencije predsjedavajućeg komisije, kako je to u članu 27. Poslovnika propisano za predsjedavajućeg Predstavničkog doma, u suštini se sastoje u organiziranju rada komisije, odnosno predsjedavajući saziva sjednice komisije i stara se o njihovom vođenju. Također, prava i dužnosti zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma korespondiraju dužnostima zamjenika predsjedavajućeg komisija. Zamjenici predsjedavajućeg, pod određenim uvjetima iz čl. 27. i 34. Poslovnika, obavljaju dužnost predsjedavajućeg ukoliko je on spriječen ili nije prisutan na sjednici. Također, u članu 35. stav (3) Poslovnika propisana je mogućnost da jedan od zamjenika predsjedavajućeg sazove sjednicu ako to ne učini predsjedavajući komisije kada se to od njega zatraži.

28. Ustavni sud smatra da je bitno naglasiti da Ustav Bosne i Hercegovine sadrži odredbe kojima je propisano da se u određena tijela vlasti biraju isključivo pripadnici konstitutivnih naroda. U tom pogledu, Ustavni sud podsjeća da je u članu IV/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine propisano da će svaki dom većinom glasova od svojih članova izabrati "[…] jednog Srbina, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata za predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg […]". Također, Ustavni sud zapaža da su slične odredbe sadržane i u članu IV/1. Ustava Bosne i Hercegovine kojim je propisano da se Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom naroda) sastoji od 15 delegata koji su pripadnici konstitutivnih naroda. Osim toga, i u članu V Ustava Bosne i Hercegovine propisano je da se Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji od tri člana: "jednog Bošnjaka i jednog Hrvata […] i jednog Srbina […]". Stoga, Ustavni sud zapaža da iz navedenih odredbi proizlazi da je određenim ustavnim odredbama izričito propisana zastupljenost pripadnika konstitutivnih naroda u državnim tijelima izvršne i zakonodavne vlasti, te da to predstavlja jedno od obilježja Ustava Bosne i Hercegovine.

29. Ustavni sud također ukazuje da nije sporno da je Evropski sud utvrdio da postoji neusklađenost odredbi Ustava Bosne i Hercegovine kojima je propisano da se u određena tijela vlasti (Dom naroda i Predsjedništvo BiH) biraju isključivo pripadnici konstitutivnih naroda s odredbama člana 14. u vezi sa članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, na koje su se i podnosioci zahtjeva pozvali. Međutim, Ustavni sud napominje da je u više svojih odluka naglasio da je za provođenje odluke u predmetu Sejdić i Finci, kao i drugih sličnih odluka, prvo neophodna izmjena odredbi Ustava BiH za koje je utvrđeno da su diskriminirajuće (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/17 od 6. jula 2017. godine, tač. 35. i 36). Ustavni sud naročito naglašava da nema ni ustavotvornu ni zakonodavnu nadležnost, pa ne može svojim djelovanjem zamijeniti institucije, najprije Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine koja ima nadležnost da u propisanoj proceduri mijenja Ustav Bosne i Hercegovine, odnosno da zamijeni institucije koje imaju obavezu preduzeti odgovarajuće mjere radi provođenja odluka Evropskog suda u navedenim predmetima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3464/18 od 17. jula 2018. godine, tačka 21, objavljena na www.ustavnisud.ba).

30. Prema tome, Ustavni sud smatra da je očigledno da izbor rukovodstva komisija prati logiku drugih ustavnih odredbi koje predviđaju isključivo zastupanje članova konstitutivnih naroda kao što je odredba člana IV/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine koja se odnosi na izbor predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg domova Parlamentarne skupštine. Činjenica da predsjedavajući i zamjenici predsjedavajućeg u komisijama imaju u suštini jednaka ovlaštenja i kompetencije na postupke i rasprave u komisiji kao i predsjedavajući i zamjenici predsjedavajućeg Predstavničkog doma implicira da bi Ustavni sud bio primoran donijeti paradoksalnu odluku o (ne)ustavnosti ustavno priznate sheme predstavljanja konstitutivnih naroda u institucijama vlasti.

31. Stoga, polazeći od činjenice da je u članu IV/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ustanovljeno načelo da se u rukovodstvo domova biraju isključivo pripadnici konstitutivnih naroda, te da je i Predstavnički dom takav način izbora prenio na komisije kao organizacione jedinice u Predstavničkom domu, Ustavni sud smatra da dijelovi osporenih odredbi člana 30. stav (5) i člana 52. stav (3) Poslovnika slijede načelo na kojem se zasniva odredba člana IV/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da nema nadležnost ispitivati jesu li te odredbe u skladu sa čl. II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, kao i sa čl. 2, 25. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

b) U odnosu na odredbe koje se odnose na način glasanja u zajedničkim komisijama

32. Podnosioci zahtjeva osporavaju i odredbe člana 54. stav (2) Poslovnika i člana 129. stav (2) Poslovnika, koje glase:

Član 54. stav (2)
(Kvorum i odlučivanje)

(2) Zajednička komisija odlučuje prostom većinom glasova onih koji su prisutni i koji glasaju, uz uslov da ta većina uključuje najmanje jednu trećinu članova svakog doma koji su prisutni i koji glasaju i jednog predstavnika iz svakog konstitutivnog naroda, čiji je najmanje jedan predstavnik prisutan i glasa. Izuzetno od ove odredbe, kada Zajednička komisija za administrativne poslove donosi konačne odluke, primjenjuje odredbe iz čl. 85. i 86. ovog poslovnika.

Član 129. stav (2)
(Usaglašavanje)

(2) Zajednička komisija za usaglašavanje nastoji postići dogovor o identičnom tekstu. Za postizanje dogovora neophodna je većina glasova svih članova zajedničke komisije za usaglašavanje i u toj većini zastupljenost sva tri konstitutivna naroda, kao i većina iz svakog doma.

33. Ustavni sud će, kao i u prethodnom slučaju, razmotriti je li nadležan osporene odredbe ocjenjivati u svjetlu odredbi člana IV/3. Ustava Bosne i Hercegovine koje se odnose na postupak donošenja odluka Parlamentarne skupštine, a koje glase:

Član IV
Parlamentarna skupština

Parlamentarna skupština ima dva doma: Dom naroda i Predstavnički dom.

3. Procedura

[…]

c) Sve zakonodavne odluke moraju biti odobrene od strane oba doma.

d) Sve odluke u oba doma donose se većinom glasova onih koji su prisutni i glasaju. Delegati i članovi će ulagati najveće napore kako bi većina uključivala najmanje jednu trećinu glasova delegata ili članova sa teritorije svakog entiteta. Ukoliko većina ne uključuje jednu trećinu glasova delegata ili članova sa teritorije svakog entiteta, predsjedavajući i njegovi zamjenici će, radeći kao komisija, nastojati da u roku od tri dana od glasanja postignu saglasnost. Ukoliko ta nastojanja ne uspiju, odluke će se donijeti većinom onih koji su prisutni i glasaju, pod uslovom da glasovi protiv ne uključuju dvije trećine, ili više, delegata ili članova izabranih iz svakog entiteta.

e) Predložena odluka Parlamentarne skupštine može biti proglašena destruktivnom po vitalni interes bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda većinom glasova iz redova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata izabranih u skladu sa stavom 1, tačka (a). Za donošenje takve odluke biće potrebna saglasnost Doma naroda, izglasana od strane većine bošnjačkih, većine hrvatskih i većine srpskih delegata koji su prisutni i glasaju.

f) Kada većina bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata stavi primjedbu na pozivanje na tačku (e), predsjedavajući Doma naroda će odmah sazvati Zajedničku komisiju, koja se sastoji od tri delegata, od kojih je svaki izabran iz redova bošnjačkih, hrvatskih i srpskih delegata, u cilju razrješenja tog pitanja. Ukoliko to Komisija ne uspije u roku od pet dana, predmet se upućuje Ustavnom sudu koji će po hitnom postupku preispitati proceduralnu ispravnost slučaja.

34. Ustavni sud zapaža da se osporene odredbe odnose na način odlučivanja u dvije različite vrste zajedničkih komisija, odnosno zajedničkim stalnim i privremenim komisijama te zajedničkoj komisiji za usaglašavanje.

35. Ustavni sud zapaža da se u skladu sa članom 52. stav 1. Poslovnika zajedničke stalne i privremene komisije sastoje od 12 članova, od kojih se šest bira iz Predstavničkog doma, a šest iz Doma naroda, dakle iz oba doma Parlamentarne skupštine. Svrha zajedničkih komisija sastoji se u provođenju zajedničkih ciljeva i zadataka oba doma Parlamentarne skupštine u različitim pitanjima od zajedničkog interesa, bez obzira je li riječ o provođenju ili pripremi određenog akta ili pitanja ili istražnim komisijama za određene oblasti. Takve komisije, u skladu sa članom 55. stav (1) Poslovnika, daju domovima mišljenja, podnose prijedloge i izvještaje te obavljaju i druge poslove kako je propisano poslovnicima oba doma. Zatim, zajedničke komisije odlučuju i o pitanjima koja im domovi prenesu u nadležnost, s tim što se na zajedničke komisije ne može prenijeti nadležnost za usvajanje zakona. Također, u skladu sa članom 55. stav (2) Poslovnika domovi mogu osnovati privremene zajedničke komisije radi praćenja, razmatranja i istraživanja specifičnih pitanja, kao i za pripremu i iznošenje prijedloga za usvajanje zakona ili drugih akata iz nadležnosti oba doma. Osim toga, iz općih odredbi o komisijama, koje se primjenjuju i na zajedničke komisije na osnovu člana 57. stav 1. Poslovnika, proizlazi da i zajedničke komisije, kao i komisije domova, mogu provesti zatvorena ili javna saslušanja, pozivati i saslušavati svjedoke iz bilo koje institucije u Bosni i Hercegovini, pokrenuti pitanje odgovornosti za neodazivanje pozivu komisije, davanje lažnih ili netačnih izjava komisiji pod zakletvom, zahtijevati pomoć revizora i zatražiti pomoć nezavisnih stručnjaka van institucija u Bosni i Hercegovini.

36. Kada se radi o zajedničkoj komisiji za usaglašavanje, Ustavni sud zapaža da je u članu 128. Poslovnika zasebno utvrđeno postojanje te komisije čija je uloga postizanje dogovora o istovjetnom tekstu zakona ili drugog akta koji treba da usvoje oba doma. Tako je propisano da ako tekst koji je usvojio Predstavnički dom nije istovjetan tekstu usvojenom u Domu naroda, predsjedavajući Predstavničkog doma odmah obavještava Dom naroda kako bi se na sljedećoj sjednici Predstavničkog doma osnovala zajednička komisija za usaglašavanje teksta. Ta komisija se sastoji od šest članova, od kojih su po tri iz svakog doma. Zajednička komisija za usaglašavanje o rezultatima svog rada, kako je propisano u članu 129. st. od (3) do (5) Poslovnika, domovima dostavlja izvještaj o usaglašavanju. Ukoliko jedan od domova ne usvoji izvještaj te komisije, prijedlog zakona se smatra odbijenim. U slučaju da oba doma ne usvoje negativan izvještaj komisije, prijedlog zakona dostavlja se zajedničkoj komisiji za usaglašavanje radi izrade novog izvještaja u skladu sa smjernicama domova.

37. Na osnovu navedenih odredbi Poslovnika kojima su regulirane uloge i nadležnosti zajedničkih komisija, Ustavni sud zapaža da u svakom slučaju zajedničke stalne i privremene komisije, kao i zajednička komisija za usaglašavanje, u pravilu dostavljaju mišljenja, prijedloge i izvještaje u oba doma Parlamentarne skupštine koji bi se, u načelu, trebali izjasniti o njima. Dakle, svrha postojanja tih komisija jeste da u parlamentarnu proceduru upute ona mišljenja, prijedloge i izvještaje za koje će biti moguće postići saglasnost na način kako je to propisano članom IV Ustava Bosne i Hercegovine. Naposljetku, Ustavni sud zapaža da je i u ovom dijelu bitno naglasiti da je u članu 42. Poslovnika propisano da u slučajevima koji nisu posebno uređeni tim poslovnikom, procedure u komisijama prate osnovne odredbe o zakonodavnim aktivnostima.

38. U tom pogledu, Ustavni sud zapaža da se najsloženiji elementi člana IV/3. Ustava Bosne i Hercegovine odnose na proceduru glasanja, odnosno preciznije na uvjete koji se moraju ostvariti za usvajanje odluka iz nadležnosti Parlamentarne skupštine. Naime, u skladu sa članom IV/1.c) Ustava BiH odluke Parlamentarne skupštine se donose ravnopravno u oba doma. Međutim, za donošenje odluke Parlamentarne skupštine prema članu IV/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nije dovoljna samo prosta većina prisutnih koji glasaju u tim domovima. Prvenstveno je nužno da prema članu IV/3.d) Ustava BiH ta većina uključuje određen broj članova iz svakog entiteta, što se odnosi na uvjet "entitetskog glasanja". Uz to, postupak većinskog odlučivanja je uvjetovan i odredbama člana IV/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, kojima je ustanovljeno da pripadnici konstitutivnih naroda u Domu naroda imaju pravo pokrenuti proceduru zaštite "vitalnog nacionalnog interesa", što je karakteristično za te kolektivitete. Pored toga, važno je naglasiti da je za odlučivanje u Domu naroda potrebno postojanje kvoruma iz člana IV/1.b) Ustava BiH koji se odnosi na prisustvo devet članova Doma naroda pod uvjetom "da su prisutna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska delegata". Dakle, prilikom odlučivanja u Domu naroda potrebno je i da glasanju prisustvuje većina delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda. Naime, cilj takve većine jeste zaštita vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda u Domu naroda.

39. Dovodeći to u kontekst rada u komisijama, Ustavni sud smatra da je očigledno da je bilo neophodno proceduru rada u zajedničkim komisijama prilagoditi načinu odlučivanja Parlamentarne skupštine. Naime, zbog specifičnosti odlučivanja bilo je neophodno voditi računa o različitim interesima relevantnih grupacija, odnosno o potrebi da se u komisijama postigne saglasnost koja će uključivati različite segmente i obilježja parlamentarnog odlučivanja koji su propisani u članu IV Ustava BiH. Prema tome, Ustavni sud smatra da osporeni dio odredbi člana 54. stav (2) Poslovnika i člana 129. stav (2) Poslovnika odgovara potrebi da te komisije u dalju parlamentarnu proceduru dostavljaju mišljenja, prijedloge i izvještaje za koje će biti moguće postići saglasnost na način kako je propisano članom IV/3.c) Ustava BiH. Stoga, Ustavni sud smatra da osporeni dijelovi odredbi kojima je propisano da natpolovična većina za donošenje odluka mora uključivati najmanje jednog predstavnika iz svakog konstitutivnog naroda korespondiraju načelima odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini, te da stoga korespondiraju članu IV/3. Ustava Bosne i Hercegovine.

40. Stoga, imajući u vidu da i osporene odredbe člana 54. stav (2) Poslovnika i člana 129. stav (2) Poslovnika korespondiraju odredbama člana IV Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da nije nadležan razmatrati jesu li te odredbe u skladu sa čl. II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, kao i sa čl. 2, 25. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

41. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da podneseni zahtjev ne ispunjava uvjete iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine da bi Ustavni sud uspostavio svoju nadležnost.

42. Imajući u vidu odredbe člana 19. stav (1) tačka a), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ako se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.